Svijet
Jedini način da učinimo svijet boljim
Ljudska bića djeluju na temelju svoje imaginacije. Svoju imaginaciju čovjek ne može kontrolirati, pa kad je loša, čini loša djela. Čovjek koji ima dobru imaginaciju ponaša se dobro. S obzirom na to da svoju imaginaciju ne možemo kontrolirati, ne možemo kontrolirati ni svoja djela. Dakle, jedini način da učinimo svijet boljim jest da proširimo svoju imaginaciju stvaranjem sklada u njoj. Umjetnost stvaramo izražavajući svoju imaginaciju na skladan način. Prema tome, svaka manifestacija sklada čini dobro ovom svijetu. Takvo skladno izražavanje obično nazivamo umjetnošću, ali postoji mnogo više načina na koje možemo manifestirati sklad.
Jezik je jedna od najvažnijih ljudskih aktivnosti. Sklad u jeziku možemo postići stvarajući ga na temelju stvarnog svijeta. Sav jezik mora moći prikazati sav svijet, iako je to nemoguće učiniti na savršen način. Zatim je potrebno promijeniti značenje svake riječi. Većina ljudi vjeruje da svaku riječ treba koristiti prema rječniku. Međutim, značenje svake riječi mijenjalo se tijekom ljudske povijesti. To je posljedica promjene imaginacije većine ljudi, zbog čega se promijenilo značenje određenih riječi. Rječnici samo prate tu promjenu. Dakle, moguće je stvoriti sklad u ovom svijetu kreiranjem novog značenja svake riječi. To novo značenje nastaje pokušajem razumijevanja cijelog svijeta i univerzuma. Ako ste inteligentni i želite učiniti svijet boljim, molim vas, nastojte izraziti sve, iako se značenje nekih riječi razlikuje od onoga u društvu i rječniku. Nemojte samo izražavati sebe, svoj život i svoju zemlju. Time stvarate sukob u svijetu.
2. studenog 2020
Pojam slobode je pogrešan
Riječ sloboda ili liberté počela se koristiti u društvu kao pobuna protiv vlada koje su onemogućavale život. Zato su ljudi riskirali živote krenuvši u borbu protiv vlade.
U današnje vrijeme ljudi mogu ugodno živjeti uz svoju vladu, pa se ne pokušavaju boriti protiv nje. Političari u demokratskim državama moraju usrećiti ljude kako bi pridobili glasove, pa to čine novcem i ispunjavanjem želja. Ljudima obećaju više novca i više ispunjenja želja. Tako je sloboda promijenila značenje u moći raditi ili reći što želite, što je obilježje ponašanja životinja.
Životinje, djeca i nezreli ljudi funkcioniraju tako da kažnjavaju slabije od sebe, pa učenje onoga što ne smijete reći ili učiniti dolazi prirodno. Vlade bogatih zemalja već 50 godina ne dozvoljavaju kažnjavanje, pa su ljudi počeli misliti da mogu reći ili učiniti što god žele. Naravno da to uzrokuje sukobe, pa je vlada odlučila preuzeti kontrolu nad time što smijete reći ili učiniti. Danas ljudi vjeruju da mogu reći ili učiniti što god žele dok god im njihova vlada to dozvoljava.
Izvorno značenje slobode kao mjere borbe protiv vlade pretvorilo se u mjeru kojom vlada kontrolira pučanstvo.
1. studenog 2020.
Zašto ne učimo od Covida?
Kako bi nešto naučio, čovjek mora imati jasan cilj koji želi postići. Zbog toga su znanstvenici i liječnici mnogo naučili iz krize.
Jako bogati ljudi koji su riskirali mnogo novca također su puno naučili, jer u konačnici žele kontrolirati svijet kako bi zadržali svoje bogatstvo.
Normalni Europljani žive u ovisnosti o svojoj vladi, pa žele živjeti kao prije. Zato ne žele ništa naučiti.
30. lipnja 2020
Što je čovječnost?
Svijet osuđuje ljude riječima zločin protiv čovječnosti, ali zna li što je uistinu čovječnost? Najprije je potrebno uvidjeti razliku između živih bića i neživoga. Postoji ideja da je umjetna inteligencija bolja od ljudskog mozga i mnogi bi je htjeli propagirati. Međutim, ta tema već je obrađena u filmu Terminator, u kojem se odvija rat između ljudi i umjetne inteligencije. Američki filmovi nastoje prikazati da ljudi imaju osjećaje te da to treba poštovati. To je vrlo opasna ideja. Već je tisućama godina poznata izreka: „Put do pakla popločen je dobrim namjerama.“ Adolf Hitler bio je poznat kao osjećajan, a i mnogi opasni ljudi također su osjećajni. Velik broj ljudi miješa ljubav i osjećajnost.
Razliku između živih bića i neživoga čine odnosi. Život je odnos i sva živa bića žive u suradnji, stoga moramo pokušati shvatiti taj odnos kako bismo održali život na ovom svijetu. Sljedeći korak jest shvatiti koja je razlika između ljudi i drugih životinja. To je imaginacija. Životinje nemaju puno imaginacije, ali ljudska aktivnost temelji se na imaginaciji. S obzirom na imaginaciju, ljudska bića mogu biti jako dobra ili jako loša. Kad nešto želimo poboljšati, uvijek poboljšavamo svoju imaginaciju bez obzira na aktivnost, poput umjetnosti, znanosti, posla, hobija, sporta itd. Moramo se neprestano nastojati poboljšavati kako bi u svijetu prevladala čovječnost. Ako to prestanemo raditi, propast ćemo i izgubiti je.
25. lipnja 2020.
Povijest i demokracija
Većina ljudi vjeruje onome što je naučila o povijesti u školi, a mediji i drugi ljudi nesvjesno su im isprali mozak. Sva su ljudska bića pristrana i vjeruju krivoj povijesti. To znači da su svi u krivu. Religije su bile upoznate s tom istinom, da ljudi ne bi trebali osuđivati druge već slijediti Božji sud. S obzirom na to da je znanost nadvladala religiju, mnogi ljudi pogrešno misle da smiju osuđivati. Važno je osvijestiti ograničenje znanosti. Znanost i umjetna inteligencija mogu samo znati kako činiti, a nikako ne mogu znati što činiti. Neki mogu argumentirati da umjetna inteligencija može reći što činiti, ali umjetna inteligencija uvijek počiva na temeljnom što činiti o kojem odlučuju ljudska bića. Od druge industrijske revolucije s naftom svijet naginje tome kako ostvariti cilj življenja što je duže moguće sa što je više novca moguće. To je ono čemu su težile sve vlade na svijetu za vrijeme krize s uzrokovane Covidom. Morali su odlučiti kako balansirati između živjeti što je duže moguće i sa što više novca.
Sva je povijest osobni doživljaj prošlosti i nemoguće je utvrditi što je točno. Svaka vlada mora odlučiti kakvu će povijest učitelji predavati u školi. To je razlog zbog kojeg su svi pristrani. Jedini način da se oslobodimo tog ispiranja mozga jest da stvaramo vlastitu povijest. Vi morate stvarati svoju vlastitu povijest, povijest svoje obitelji, svoje zemlje i svog svijeta kako biste mogli stvoriti svijet koji smatrate dobrim.
Povijest koju utvrđuje vlada samo opravdava prošlost jer zahtijeva suglasnost drugih. Politika je u osnovi aktivnost kojom se od ljudi dobiva suglasnost. Dakle, povijest mora objasniti svijet kakav je sada jer se oko sadašnjeg svijeta možemo složiti. Međutim, moramo stvarati bolji svijet za budućnost – tako bi naša povijest trebala objasniti budućnost. Vlada to ne može učiniti jer se ljudi ne mogu složiti oko budućnosti. To je razlog zbog kojeg je povijest koju vlada prihvaća beskorisna u stvaranju boljeg svijeta, a svatko od nas mora stvarati svoju povijest svijeta, koja će nam pomoći u stvaranju bolje budućnosti.
22. lipnja 2020.
Što je demokracija?
Prvo pitanje koje je potrebno postaviti jest je li demokracija naziv za filozofiju ili sustav. Sjećam se da je 1960. demokracija bila filozofija i raspravljali smo o tome koji je sustav bolji za postizanje demokracije, kapitalizam ili komunizam. Od 1970. većina ljudi nesvjesno misli da je demokracija sustav koji nije kompatibilan s komunizmom jer se treba temeljiti na glasanju. Zbog toga su neke države, kako bi stvorile vladu zasnovanu na glasanju, započele ratove i usmrtile tisuće nedužnih ljudi.
Demokracija bi trebala biti filozofija, a ne sustav. Zašto je to tako važno? Filozofija se temelji na pitanju što činiti, a sustav na pitanju kako činiti. Očigledno je da bi primarno pitanje trebalo biti što činiti. Između prava životinja i ljudskih prava postoji razlika. Životinje su u osnovi vođene instinktom, pa je njihovo pravo preživjeti u predefiniranoj okolini[A5]. Naprimjer, psu je potrebna odgovarajuća hrana i voda i nešto prostora za kretanje. Ako mu ne date dovoljno vode ili hrane ili ga cijelo vrijeme držite u kavezu, možete biti optuženi za kršenje prava životinja. Ako mu date vodu i hranu i držite ga u vrtu, to je u redu. Takve bismo pak uvjete za ljudsko biće nazvali dobro opremljenim zatvorom. Ako vlada drži ljude u dobro opremljenom zatvoru, poput onih u Švedskoj ili Finskoj, to je svejedno kršenje ljudskih prava jer ona uključuju i pravo na stvaranje svog života prema svojoj želji. Prema tome, pitanje što činiti bit je čovječanstva.
Jedan od najvažnijih načina kako stvarati svoj život jest religija, stoga bi demokracija trebala uključivati i slobodu religije. Kršćanstvo nije prihvaćalo druge religije, pa je u Europi dugo postojala diktatura crkve i vlade. Slabljenjem Katoličke crkve u Europi se rodila ideja demokracije kako bi se ljudi oslobodili crkve i vlade. U drugim dijelovima svijeta koji nisu bili pod utjecajem kršćanstva i islama vlade su prihvaćale više različitih religija. Ljudi nisu patili pod monopolom religije, pa se nije rodila ideja demokracije. Čak je i u Europi Otomansko Carstvo bilo poznato po prihvaćanju različitih religija, iako je islam bio većinska religija. No, kršćanske zemlje krenule su u napad strategijom „Podijeli pa vladaj“. Kao rezultat uništenja Otomanskog Carstva tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata stvorena je moderna Turska, koja baš i ne prihvaća druge religije.
Sljedeća bitna stavka demokracije jest sloboda mišljenja. To bi trebalo biti odvojeno od slobode govora ili izražavanja. Misli su dio nutrine ljudskog bića. Govor ili izražavanje namijenjeni su društvu, pa se uvijek nameće pitanje gdje im je ograničenje. Očigledno je da se ljudi ne bi trebali izražavati ili govoriti kako god i što god im padne na pamet. Nije dobro izražavati rasizam, spolno zlostavljanje, pedofiliju, napadati druge religije itd. i sada cijeli svijet raspravlja o tome čime i kako kontrolirati izražavanje i govor.
S obzirom na to da je sloboda izražavanja u društvu uvijek kompromis, najprije bismo trebali uspostaviti slobodu mišljenja. Čini se kako se akademska zajednica slaže da je ljudski jezik, koji se razlikuje od jezika životinja, stvoren za razvijanje misli. Akademski svijet zasnovan je na pisanju, pa je sve misao. Međutim, ljudsko biće u stvarnom svijetu ovisi o imaginaciji, a ne o mislima. Prema tome, istina je da je ljudski jezik stvoren kako bi razvijao imaginaciju. Značenje svake pojedine riječi može biti samo imaginacija, a svako ljudsko biće ima svoju vlastitu. To znači da svako ljudsko biće definira svaku riječ koju koristi.
Ipak, mnogi ljudi misle kako bi svaku riječ trebalo koristiti kako to nalaže rječnik. U Francuskoj, Academie Francaise tvrdi da bi ona trebala određivati kakav će biti francuski jezik. To je intelektualna diktatura i nije realnost. Sjećam se kako me neka Njemica prije 35 godina ljutito optužila: „Zašto ne koristite engleski jezik prema rječniku?“ Princ od Walesa izjavio je prije mnogo godina: „Engleski jezik je jezik koji se na svijetu najviše koristi i morali bismo očuvati ispravan engleski“, pa su ga neki novinari kritizirali kako ne govori ispravan engleski.
Realnost je da bi svako ljudsko biće trebalo sudjelovati u razvoju svakog jezika, no većina ljudi samo se povodi za društvom. U tom slučaju društvo nije dobro mjesto za ljude. Svaka osoba mora svjesno definirati svaku riječ koju koristi kako bi aktivno sudjelovala u razvoju svakog jezika. Tada stvara društvo koje je dobro za ljude. To je demokracija posredstvom slobode misli.
Aikido je sredstvo izražavanja sebe u ovom društvu radi stvaranja boljeg svijeta. Prvo moramo postaviti pitanje što činiti, a zatim misliti o tome tako da sami definiramo svaku riječ.
18. lipnja 2020.
Robovlasništvo
U robovlasništvu jedna skupina ljudi kontrolira drugu skupinu ljudi zbog profita. Robovlasništvo je bilo prisutno u cijelom svijetu, a postoji i dalje u različitim oblicima.
Za većinu su ljudi pojam robovlasništva Afroamerikanci na poljima pamuka u Americi ili Africi, ali to je samo jedan njegov oblik. Na početku ljudske civilizacije prije više tisuća godina svaka je država imala robove na svom teritoriju.
Ako je teritorij bio malen poput onoga antičkih grčkih plemena, tamo su kao robove koristili strance, a malobrojna grčka populacija stvorila je takozvanu demokraciju s vojskom koja je bila sastavljena gotovo isključivo od muškaraca. To je društvu omogućilo kontrolu robova. Kasnije, kada su europske zemlje postale civilizirane, koristile su vlastiti narod kao robove. Bogati su izrabljivali siromašne. Takav je ustroj bio utemeljen na novčanoj ekonomiji, stoga se povećala potreba za srebrom i zlatom.
Od 1600. Europljani nabavljaju srebro i zlato iz Južne Amerike i Afrike. U isto su vrijeme započeli stvaranje nove vrste robovlasništva nazvane kolonizacijom. U europskim zemljama nije bilo dovoljno prostora, pa su svoje robove držali izvan njih. Rusija i Kina dovoljno su velike, pa nisu morale uvoziti robove već su samo nastavile izrabljivati siromašne unutar svog teritorija. Zbog toga im je bila potrebna diktatura kako bi siromašne ljude, koji su bili većina, držali pod kontrolom.
Nakon industrijske revolucije u Europi nastala je velika potreba za inženjerima, znanstvenicima, učiteljima, menadžerima, trgovcima, obrtnicima itd., koji nisu bili primjereni da budu robovi. Tako je društvo postalo demokratsko, a cjelokupno je stanovništvo bilo ujedinjeno u razvoju industrije i tehnologije. To je pak europskim zemljama omogućilo napredak kolonizacije u cijelom svijetu i robovlasništvo izvan njihova teritorija.
Velike zemlje poput Rusije, Kine i SAD-a držale su robove unutar svog teritorija, ali su vojskom morale kontrolirati svijet kako bi došle do resursa poput kovina, dijamanata, nafte, urana itd. U Rusiji i Kini siromašni su ljudi radili kao robovi, ali u SAD su kao roblje uvozili crnce iz Afrike, što je uzrok psihološkim problemima koje nazivamo rasizmom.
Europa je od 1960. uvozila robove, koji danas više nisu potrebni, stoga ih mnogi Europljani žele vratiti u matične zemlje kako bi svi robovi bili izvan njihova teritorija.
Razvoj tehnologije u budućnosti smanjit će potrebu za ljudskom radnom snagom u proizvodnji. To će stvoriti novu vrstu ropstva unutar države. Oni koji ne budu mogli naći posao postat će beskorisni robovi kojima će biti dozvoljeno isključivo preživljavanje.
12. lipnja 2020.
Kupovanje budućnosti
Primijetio sam da u posljednjih pet godina mnogi ljudi na internetu koriste riječ „iskustvo“, i to za nešto što će se dogoditi u budućnosti, kao što je iskustvo koje ćete doživjeti ako kupite pametni telefon.
To je novi način korištenja te riječi jer je ona prije označavala nešto što se dogodilo u prošlosti.
Poznata je izreka Rockefellera, koji je stekao ogromno bogatstvo na američkoj burzi: „Iskustvo je naziv koji dajete svojim greškama iz prošlosti.“ Općenito se vjerovalo da trebate učiti na svom iskustvu kako biste stvarali bolji svijet.
Bilo je teško znati što će se dogoditi u budućnosti zbog nepredvidivih promjena kao što su rat, smjena vlade, glad, virusi, bolesti itd. Zbog toga su ljudi stvarali svijet svojom iskrenom željom, ljubavlju, domoljubljem i filozofijom. Dakle, pitanje je bilo „što činiti“.
Političari su nekoć raspravljali o političkim filozofijama, ali danas uglavnom pregovaraju o tome kako distribuirati novac. „Kako nešto činiti“ postalo je glavno pitanje.
Stvorili smo međunarodni bankovni sustav koji pokušava kontrolirati budućnost tehnologijom i vojnom silom. Tako je svrha svega što činimo postala pribaviti što više novca u budućnosti. A kako bismo u budućnosti stekli novac, moramo ga uložiti. Drugim riječima, kupujemo budućnost. Oni koji imaju više novca mogu kupiti više budućnosti.
Moramo znati što kupujemo, a jedna od stvari koje kupujemo jest buduće „iskustvo“.
Vidjeli smo da se svemogući bankovni sustav, tehnologija i vojna sila ne mogu nositi s virusom. Vrijeme je da se ljudi vrate najosnovnijem pitanju, a to je „što činiti“ za budućnost.
8. lipnja 2020.
Rat nije nasilje
Vjerujem da će se mnogi čitatelji uzrujati zbog ovog naslova i možda čak postati nasilni. Rat nije nasilje, ali je jednako loš, ako ne i gori od nasilja. Rat je krađa ubijanjem. Nasilje ne mora nužno uključivati krađu.
Zbog toga se s ratom trebamo nositi drugačije nego s nasiljem.
Dok god jedna zemlja želi krasti od drugih zemalja, rat neće prestati.
Ljudi moraju duboko promisliti kako živjeti lagodan život a da njihova zemlja ne krade od drugih zemalja. To je jedini način da se rat zaustavi.
5. lipnja 2020.
Što je rasizam?
Većina ljudi misli da normalni ljudi nisu rasisti već da neki ljudi postanu rasisti uslijed lošeg odgoja ili zbog lošeg društva. To je pogrešno. Sva su živa bića rasisti. Mikrobi, biljke i životinje – svi su rasisti. Rasizam je dio životinjskog instinkta, pa svako ljudsko biće može postati rasist u nekom okruženju.
Moramo se educirati kako bismo se oslobodili tog životinjskog instinkta, koji se manifestira kao rasizam.
Temeljno je učenje živjeti i pustiti druge da žive. Životinjski instinkt nalaže: „Živi i pusti druge da umru.“
Ljudska bića moraju pronaći način da žive i puste druge da žive. To je jedini način da se riješimo rasizma.
5. lipnja 2020.
Zašto postoji policijsko nasilje?
Policijsko nasilje oduvijek postoji po cijelom svijetu. Događa se zbog ideje da postoje dobri i loši ljudi. Većina ljudi, uključujući policiju, misli da dobri ljudi stvaraju dobar svijet, a loši ljudi loš svijet, stoga nastoje educirati ili kažnjavati loše ljude kako bi stvarali bolji svijet.
To je razlog zbog kojeg ljudi postaju nasilni. Moramo se nositi sa sveukupnim nasiljem čovječanstva.
Morate biti svjesni stvarnog svijeta u kojem je većina ljudi dobra, a ti dobri ljudi rade loše stvari i stvaraju loš svijet. Dobre ljude stoga treba educirati kako nikad ne bi činili loše stvari. Pravda je potrebna u društvu kako bismo spriječili da se događaju loše stvari. Važno je uspostaviti pravdu, ali to nije rješenje za nasilje koje se događa u svijetu.
Kako educirati dobre ljude? Odgovor na to tražim posljednjih 60 godina svojeg života i jedino rješenje na koje sam naišao jest pomoći im da vide svoje misli i svoje tijelo.
4. lipnja 2020.
